Iako je točno podrijetlo pasmine donekle nepoznato,dalmatiner je lovački pas koji se također koristio kao trenerski pas. Također je poznat kao vatrogasni pas jer se koristi za pratnju vatrogasaca na poslovima i oko vatrogasnih domova.
Vjeruje se da je nastao uzgojem ptičara s određenim njemačkim dogama i da je postao posebno popularan u 18. stoljeću. Iako se još uvijek ponekad koristi kao lovački ili radni pas, današnjeg dalmatinera jednako je vjerojatno da će se naći kao obiteljski pratilac, prijavljivan na natjecanja kinoloških klubova i druge izložbe, i, naravno, na televiziji i u filmovima.
Porijeklo
14. stoljeće
Točno podrijetlo pasmine je nepoznato i donekle osporavano, ali se vjeruje da su prvo potjecali iz Hrvatske i Austrije i da su prvo korišteni kao lovački psi. Dakovački biskup Petar govorio je o pasmini koja je bijela s tamnim mrljama, nazivajući je Canis Dalmaticus, 1374. godine i vjeruje se da je to prvi spomen pasmine koju sada poznajemo kao dalmatinac.
Međutim, postoje slike koje potječu iz starog Egipta i prikazuju bijele pse s crnim i smeđim pjegama, tako da bi mogle biti još starije nego što mnogi vjeruju.
Kočijaški psi iz 19. stoljeća
U razdoblju regentstva, početkom 19th stoljeća, Dalmatinac je postao stvarno popularan. Smatralo se znakom plemstva i statusnim simbolom da dalmatinac prati i štiti kočiju. Pjegavi trenerski pas također bi se koristio za zaštitu staja noću. Bio je to vrijedan pas kojem je, kad je jednom dobio zadatak čuvanja i pratnje, bilo gotovo nemoguće odvratiti pažnju.
Godine 1890. osnovan je prvi dalmatinski klub u Engleskoj, a zbog njegove osebujne i lijepe dlake pas je postao vrlo popularan u Velikoj Britaniji.
Druge povijesne upotrebe Dalmatinca
Bez obzira na porijeklo psa, pokazao se popularnim u mnoge svrhe. Osim što je čuvao i štitio kočije, dalmatiner se koristio i kao pas čuvar, čuvajući svoje vlasnike i njihove stvari. Također se smatrao vještim lovačkim psom, a bio je posebno popularan zbog svoje sposobnosti da izbaci ptice i vrati ih oborenim. Pas također ima vrlo jak lovački instinkt, koji još uvijek prevladava čak i u današnjoj pripitomljenoj varijanti pasmine.
Još jedna, vjerojatno nesretna upotreba psa bila je kao cirkuski pas, gdje su njegove neobične oznake značile da se na njega gledalo kao na spektakl i smatrao egzotičnim i neobičnim.
Iste te oznake učinile su ga popularnim kao tema slika, pjesama i, naravno, u crtanim filmovima i filmovima poput 101 Dalmatinca.
Možda je jedna od najpoznatijih upotreba dalmatinera bila vatrogasni pas. Osim što je bio maskota vatrogasnog doma, pas bi također čuvao vatrogasnu opremu te bi trčao ispred vatrogasnih kola kako bi raščistio put i osigurao da konji mogu proći. I danas se pas može naći kao maskota u nekim vatrogasnim domovima diljem svijeta.
Dalmatinac danas
Danas se dalmatiner sve manje koristi za čuvanje i zaštitu, a više za izlaganje na izložbama i natjecanjima. Njegove karakteristične oznake i standardi pasmine čine ga popularnim, ali isto tako i njegov oštar stav i ponosan izgled.
Iako zadržava nešto lovačkog instinkta i neovisnu prirodu, dalmatiner je također dobar obiteljski pas ili društvo, a mnogi vlasnici posjeduju i drže niz pasa jer se zaljube u temperament pasmine i hrabrost.
Zaključak
Dalmatiner je jedna od najprepoznatljivijih pasmina pasa, zahvaljujući svojoj bijeloj dlaci i tamnim mrljama. Pojavljivao se na TV-u i u filmu, redovito se pojavljuje na svjetskim kinološkim natjecanjima i može biti izvrstan obiteljski ljubimac, posebno s onim obiteljima koje su ga voljne redovito i naporno vježbati. Iako je to donekle daleko od prvobitnih dužnosti psa kao zaprežnog ili kočijaškog psa, on ostaje vrlo popularna i plemenita pasmina.